15. 12. 2014.

Osmeh na lice, trk u park!


Ako svako ima neku  neispričanu priču, evo je jedna moja, upravo pred vama. Biće ovo jedna lepa, nova, meni svakodnevna, aktivna priča i malkice drugačija od onih kakve ste navikli na blogu. No, promene su tu da ih prihvatimo. Crveni tepih i glamur menjam za prirodno okruženje, i pravac park. Predah na delu. Pišem danas na temu aktivnog života. Koliko (ne) vodimo računa o fizičkoj aktivnosti? Koliko trčimo ili ne? Koliko puta nedeljno treniramo? Ako ste odgovorili na prethodna pitanja, ne morate meni, mnogo je bitnije sebi da odgovorite, i ako značajno treperi onaj deo ne, pravo je vreme da se dobro zapitate. Šta da se zapitate? Da se zapitate, zašto ne treniram bar dva puta nedeljno, zašto ne trčim bar pola sata na keju, zašto ne izaberem neki grupni trening u najbližem fitnes centru i počnem duboko da dišem. Usudite se da probate nešto novo što nikad niste do sada, napravite taj mali početni korak ka boljem, zdravijem životu. Naravno niko vas ne može ni na šta naterati, ali kako ne poželeti da se osećate bolje. Uvek je sve u vašim rukama. Pa, i  ova lepa odluka. Ne čekajte, sutra, ili čuveno od ponedeljka ću, ili nekog već tamo prvog u mesecu. Sada! Patike i pravac koji poželite. Ako je toliko teško trčati, vi bar hodajte, tempom koji vama prija. I to je bolje nego ništa. Nacrtajte osmeh na lice. Kasnije ćete želeti još i još. Doći će tren i za trčanje, skakanje, istezanje, sklekove. Ićićete tamo gde vas želja vodi. Ne zaboravite da će um naći milion razloga, izgovora da nemate vremena, da nije to za vas, da je bitnije završiti još samo to nešto što upravo radite. Um je uvek ispunjen mislima, javljaju nam se mnoga pitanja, poznata ili ne, i tako dolazimo do toga da mnoštvo misli čine jedno začarano klupko. Ako se upustite u avanturu bilo kakvog vežbanja, možda će nepoznata pitanja naći odgovore lakšim putem.
Promenićete se! Još bitnije promenićete vašu listu prioriteta i obaveza, jer šta je bitnije nego osećati se dobro, sutra još bolje! Ne očekujte da se promene dese odmah, za sve je potrebno vreme. Ko je bitniji nego vi sami sebi! Upravo sada! Probudite se ako dremate. Vi koji trenirate, samo nastavite. Znamo koliko je osećaj posle treninga izvanredan. Koliko se zaista sjajno osećamo. Neću vam šapnuti koliko puta nedeljno treniram, tako je godinama, to ćemo zajedno otkriti na nekom budućem zajedničkom treningu.



Kažite upravo sada hoću, želim i mogu. Promenite pogled na sve(t).
Do sledećeg posta, vidimo se u prvom parku!
Nataša :)

Нема коментара:

Постави коментар